Credit Insights 01/22: Optike – slabo upravljanje radnim kapitalom povećava zaduženost
28. veljače 2022.Koja je svrha pokazatelja tekuće i ubrzane likvidnosti i kada se oni koriste?
Svrha pokazatelja tekuće likvidnosti (current ratio) i ubrzane likvidnosti (quick ratio) je pokazati u kojoj mjeri poduzeće likvidacijom svoje kratkotrajne imovine može podmiriti svoje kratkoročne obveze.
Ovi pokazatelji su dio šireg seta pokazatelja koji se koriste kod financijskih / kreditnih analiza, odnosno ocjene kreditne sposobnosti poduzeća. Naglasak na pokazatelje likvidnosti je veći kod poduzeća slabijeg kreditnog rejtinga, pri čemu je fokus analize na ocjeni poslovanja poduzeća u kratkom roku (u pravilu narednih dvanaest mjeseci). Dodatno, ponekad se navedeni pokazatelji koriste i kao financijski uvjeti (financial covenants) u ugovorima o kreditu, pri čemu kreditori zahtijevaju određeni minimalan omjer.
Kako se izračunavaju?
- Koeficijent tekuće likvidnosti = Kratkotrajna imovina / Kratkoročne obveze
- Koeficijent ubrzane likvidnosti = (Kratkotrajna imovina – Zalihe) / Kratkoročne obveze
Koje su njihove glavne prednosti?
Glavna prednost ovih pokazatelja je njihova jednostavnost izračuna. Već pri prvom pogledu na bilancu moguće je dobiti utisak o likvidnosti poduzeća. Međutim, tako dobiveni utisak je nažalost često pogrešan.
Koji su njihovi glavni nedostaci?
Pet je osnovnih nedostataka koeficijenata tekuće i ubrzane likvidnosti.
1) Pokazatelji ne govore ništa o kvaliteti imovine
Brojnik oba pokazatelja uključuje stavke imovine kao što su zalihe (samo kod tekuće likvidnosti!), potraživanja od kupaca, ostala potraživanja, kratkotrajnu financijsku imovinu i novac. No, sva ova imovina može imati različite stupnjeve kvalitete. Tako zalihe imaju različite stupnjeve utrživosti, jer nije isto je li riječ o repromaterijalu, poluproizvodu ili gotovom proizvodu na zalihi. Potraživanja od kupaca imaju različiti stupanj rizičnosti, jer kupci plaćaju u različitim rokovima te svaki od njih ima drugačiji kreditni rejting. Potraživanja mogu biti i u različitim valutama pa mogu sadržavati i tečajni rizik. Financijska imovina se također može razlikovati po utrživosti, jer dani zajmovi npr. drugim poduzećima, ulaganja u vrijednosne papire i depoziti u financijskim institucijama nisu vjerojatno jednako kvalitetni, ali ni likvidni. Na kraju, novac može biti nedostupan ukoliko je njegovo korištenje ograničeno ugovornim klauzulama ili ukoliko se nalazi u jurisdikcijama iz kojih novac nije moguće povući bez značajnih troškova. S druge strane, kratkoročne obveze su najčešće realne i predstavljaju očekivani novčani izdatak u narednih dvanaest mjeseci (uz manje iznimke određenih obračunskih stavki).
2) Standardne formule uključuju stavke koje mogu napraviti distorziju rezultata
Pokazatelj tekuće likvidnosti u brojniku uključuje zalihe, a u okviru kojih se iskazuje dugotrajna imovina namijenjena prodaji. Tako npr. zgrada koju poduzeće prodaje može značajno poboljšati ocjenu likvidnosti, iako njena utrživost može biti krajnje upitna. Dodatno, financijska izvješća u GFI-POD formatu sadrže aktivna (AVR) i pasivna vremenska razgraničenja (PVR) koja su klasificirana izvan standardne podjele na dugotrajnu i kratkotrajnu imovinu i obveze. Stoga je potrebno znati što se nalazi na tim stavkama kako bismo ih mogli ispravno alocirati. Iskustveno, AVR su češće kratkotrajnog karaktera, dok PVR mogu sadržavati odgođene prihode koji su dugoročnog karaktera (npr. kod primljenih potpora iz EU fondova). Kod inozemnih poduzeća stavke AVR-a i PVR-a su često automatski klasificirane pod kratkotrajnom imovinom i obvezama. Isto tako, važno je napomenuti da razlike u računovodstvenim standardima mogu utjecati na usporedivost pokazatelja među poduzećima.
3) Pokazatelji ignoriraju specifičnosti pojedinih industrija
U brojnim knjigama iz financijske analize možemo naići na stavove kako tekuća likvidnost treba biti iznad 2x, a ubrzana iznad 1x. No praksa pokazuje da to uopće ne mora biti tako. Naime, svaka industrija ima svoje karakteristike obrtaja imovine (asset conversion cycle), a važnu ulogu igra i tržišna snaga pojedinog poduzeća. Tako npr. poduzeća u maloprodaji hrane (food retail), aviokompanije, hotelska poduzeća itd. imaju strukturno negativan radni kapital, odnosno obveze prema dobavljačima često premašuju vrijednost zaliha i potraživanja od kupaca, a time često i kratkoročne obveze premašuju kratkotrajnu imovinu.
4) Pokazatelji se izračunavaju na određeni dan i tijekom godine mogu biti izrazito volatilni
Financijska izvješća su u pravilu dostupna s određenim odmakom od završetka obračunskog razdoblja, ponekad i više od šest mjeseci. Navedeno znači da nam pokazatelji tekuće i ubrzane likvidnosti govore tek kakva je likvidnost (uvjetno rečeno likvidnost!) bila na dan bilance. U međuvremenu se taj pokazatelj vjerojatno promijenio, a kod poduzeća s izraženom sezonalnošću poslovanja razlike mogu biti značajne. Tako će npr. likvidnost hotelskih poduzeća u Hrvatskoj u pravilu biti viša tijekom turističke sezone kada su novčani primici koncentrirani u kraćem vremenskom razdoblju, nego na kraju prosinca kada većini završava poslovna godina.
5) Pokazatelji tekuće i ubrzane likvidnosti su podložni manipulaciji
Kod pokazatelja tekuće i ubrzane likvidnosti se najčešće javljaju grube manipulacije izvješća kroz namjerne pogrešne klasifikacije koje imaju za cilj prikazati likvidnost poduzeća boljom nego što ona stvarno jest. Tako se zalihe, potraživanja i financijska imovina vrijednosno ne usklađuju sukladno računovodstvenim standardima, poduzeća namjerno iskazuju dugotrajnu imovinu namijenjenu prodaji iako nemaju realnu namjeru prodaje imovine, kratkoročno dospijeće dugoročnog duga se prikazuje pod dugoročnim obvezama…Ovo su samo neki od čestih primjera. Navedenim manipulacijama se tako može značajno utjecati na mogućnost ispunjenja financijskih uvjeta prema kreditorima, koji bi svakako trebali voditi računa o adaptaciji formule za izračun ukoliko namjeravaju koristiti ove pokazatelje u te svrhe.
Kada i kako koristiti pokazatelje tekuće i ubrzane likvidnosti?
Kvaliteta ovih pokazatelja je u praksi vrlo niska i pokazatelji zapravo ne upućuju kvalitetno na razinu likvidnosti poduzeća. Isti se trebaju koristiti vrlo oprezno i samo u iznimnim situacijama kao npr. kod analize trendova i usporedbe analiziranog poduzeća sa sličnim poduzećima u okviru iste industrije. No i tada dobivene rezultate treba promatrati s rezervom s obzirom na njihovu ograničenu vrijednost. Preporuka je isključiti ove pokazatelje iz rejting modela, procesa odlučivanja i ciljeva (KPIs) menadžera u poduzećima, upravo zbog nedostataka navedenih gore.
Koje su alternative ovim pokazateljima?
Dvije su glavne alternative ovim pokazateljima: (1) alternativni pokazatelji likvidnosti i (2) alternativni modeli za izračun likvidnosti.
(1) Kao alternativni pokazatelj likvidnosti u praksi se dobrim pokazao pokazatelj (Novac + Dostupne kreditne linije) / Kratkoročni dug, koji nam kaže koliko puta poduzeće s raspoloživim novcem i nepovučenim kreditnim linijama može podmiriti kratkoročni dug prema kreditorima. Idealno bi ovaj pokazatelj bilo promatrati u kombinaciji s pokazateljima radnog kapitala i strukture bilance.
(2) Druga alternativa je drugačiji model za izračun likvidnosti, a koji uzima u obzir projekcije poslovanja. Ova alternativa je puno zahtjevnija, ali i jedini ispravan put za procjenu likvidnosti poduzeća. O istome ćemo pričati u jednom od sljedećih članaka.
Ukoliko želite znati više o ovoj temi i kako se isto može primijeniti u vašem poduzeću, kontaktirajte nas na mario@creditanalyst.eu, putem kontakt forme na https://creditanalyst.eu/kontakt/ ili putem telefona na +385 98 920 17 13.
