ZAŠTO JE U GRAĐEVINSKOM SEKTORU VAŽNIJI CASH FLOW NEGO RDG

Jeste se ikada zapitali zašto kod većine hrvatskih građevinskih poduzeća možete vidjeti volatilne prihode, a relativno stabilnu EBITDA i/ili (minimalnu) neto dobit?

Izgledaju li vam takvi rezultati realno? Reflektiraju li ono što se stvarno događa u građevinskim poduzećima u toku jedne godine? (Pritom se ne radi (samo) o poreznoj optimizaciji.)

Oslanjanje na takve brojke iz RDG-a u kombinaciji s brojkama iz bilance može lako navesti na krivi put.

kriva odluka = izgubljen novac

Neovisno, bili vi dobavljač ili bankar građevinskog poduzeća pa ocjenjivali njegovu kreditnu sposobnost, ili bili CFO / CEO građevinskog poduzeća i planirali vlastito poslovanje.

Ključno je zato koristiti podatke iz cash flowa, jer upravo građevinski sektor je jedan od sektora koji ima najveći raskorak između RDG-a i cash flowa.

Nekoliko praktičnih primjera gdje nastaje taj raskorak:

1) Građevinari prihode priznaju prema stupnju dovršenosti projekta, a za to treba procjena stupnja dovršenosti. Ključna riječ ovdje je „procjena“, što u praksi može biti vrlo rastezljiv pojam. Pogotovo kod manjih građevinara koji ne revidiraju svoja izvješća.

To znači da prihodi mogu biti značajno precijenjeni ili podcijenjeni.

Osim toga, možda je veliki dio nenaplaćen ili je naplaćeno više nego je proknjiženo.

2) Kod građevinara koji imaju vlastite projekte, npr. u stanogradnji, troškovi plaća terete zalihu stanova koji su njihov produkt, a to će biti vidljivo u RDG-u tek kad se stanovi prodaju. Međutim, zalihe se vide u bilanci i na taj način izdaci za plaće ostaju zakamuflirani u povećanju vrijednosti zaliha, dok RDG ostaje netaknut.

3) Investitori / developeri isto tako mogu kupovati zemljišta za buduće projekte, koji se ne vide u RDG-u, ali su realan izdatak (Capex ili zalihe, ovisi kako ih se inicijalno tretira, i tu su moguće svakakve „procjene“).

4) Dio projekata se financira unaprijed putem avansa. Isto tako, dio tih avansa se možda prosljeđuje dalje podizvođačima. Ništa od toga neće biti vidljivo u RDG-u, već u cash flowu.

Sumirano, građevinari često imaju velike fluktuacije u radnom kapitalu, koje se ne vide nigdje u RDG-u. A te oscilacije značajno utječu na likvidnost. Upravo zato je osnova cash flow, a ne RDG.

Ako mi ne vjerujete, otiđite na FINA-u ili bilo koji drugi portal i pogledajte povijesne rezultate građevinskih firmi u blokadama – gotovo sve su u godinama prije blokade imale dobit.

Praktičan problem:

Cash flow se ne može dobiti na brzinu, nema ga sastavljenog u praktičnoj formi za analizu. To znači da nema prečice, već treba „zasukati rukave“ i doći do ispravnih brojki uz nešto muke.

Samo ta „muka“ je daleko jeftinija od gubitaka novca po plasmanima ili u vlastitoj firmi.

________

CreditAnalyst(.eu) Credit Risk Management • Investicijske studije i odnosi s bankama • Financijsko planiranje